Ivana Trlin “Corona, moje dijete i ja” Pozdrav svima. Zovem se Ivana Trlin i mama sam dvoje djece koja pohađaju Helen Doron školu u Mostaru. Moj sin, koji uskoro puni 11 godina, pohađa školu od prvog razreda OŠ. Moja kćerka, koja je nedavno napunila 6 godina i na jesen kreće u prvi razred OŠ, pohađa Helen Doron od svoje treće godine. Naravno kako moja djeca u tako maloj dobi nisu iskazala želju za učenjem engleskog jezika, to je bila inicijativa mene i moga supruga. Smatrali smo i još uvijek smatramo kako je znanje stranog jezika, posebice engleskog, između ostalog – neprocjenjivo. Za to smo tražili adekvatnu ustanovu i imali sreću jer se upravo u tom periodu u Mostaru otvorila Helen Doron škola. To je za nas bila savršena škola ponajviše zbog svog inovativnog pristupa učenju.Godinama gledam kako s osmijehom odlaze na sateOd samog početka gledala sam i slušala razne priče, podsmijehe poznanika i susjeda na račun učenja stranog jezika u tako maloj dobi. Izjave poput onih kako se tamo samo „nešto pjeva“ i zabavlja bile su česti komentari. Nisam mnogo marila za to. Ono što je meni bilo bitno jesu učitelji koji su talentirani, strpljivi, profesionalni. Oni konstantno uče i razvijaju se te imaju drugačiji pristup u radu s djecom. Poticaj koji daju djeci kako bi učila u jednom novom, stimulativnom i pozitivnom okruženju. Cijeli sustav škole u Mostaru imao je jedan divan pristup. Imali smo sreću i naša su djeca zavoljela svoje teacher-e, školu i samu nastavu. Tamo su stekli brojne prijatelje, imali mnoštvo lijepih druženja i uspomena. Godinama gledam kako s osmijehom odlaze na sate. A ono o čemu se drugi brinu, znanje engleskog jezika, svaki dan se razvija. Niko na engleskom jeziku komunicira s ljudima iz cijelog svijeta dok Iva ima tako dobar naglasak kao da joj je engleski maternji jezik.Kako sam po profesiji psiholog i psihoterapeut posebice licencirana za rad s djecom, tako se tijekom COVID-a razvila suradnja sa školom. Odlučili smo u ovim izazovnim vremenima održati jedno predavanje na temu COVID-a na kojoj sam ja bila predavač.„Corona, moje dijete i ja”U subotu 23.01.2021. godine održali smo predavanje: „Corona, moje dijete i ja“. Prije razgovora o samoj Coroni naučili smo malo o funkcioniranju i razvoju mozga te stresu. Saznali kako (trumatični) stres oblikuje mozak potičući niz hormonalnih promjena koje trajno mijenjaju dječji mozak u adekvatnom nošenju s izazovnom okolinom. Roditelji su naučili kako je djetetu privrženost jedini amortizer (ublaživač) protiv stresa. Kako intervenirati kako bi dijete razvilo što širi „prozor tolerancije“ koji će mu u budućnosti pomoći u adekvatnom nošenju sa stresom. Saznali smo kako to izgleda kada je roditelj izvor stresa i zašto dijete postaje disregulirano te kako se nositi s tim.Pričali smo o Coroni kao traumi. Nevidljivoj bolesti čije posljedice vidimo svuda (maske, distanca, strah…).Pitanja roditeljaNakon predavanja razvili smo diskusiju i odgovarali na neka pitanja roditelja poput:– Kako razgovarati s djecom?– Kako reagirati ako razgovorom ne dopiremo do djeteta?– Dijete je u grču. Kako reagirati?Mogu samo reći kako je cijelo iskustvo bilo jako ugodno za mene. Roditelji koji su se odazvali ovom predavanju sigurno su visoko motivirani kako bi što bolje pomogli sebi i svojoj djeci, razvili neke nove vještite i usvojili nova znanja.Hvala Helen Doron Mostar za sve!
Ivana Trlin “Corona, moje dijete i ja” Pozdrav svima. Zovem se Ivana Trlin i mama sam dvoje djece koja pohađaju Helen Doron školu u Mostaru. Moj sin, koji uskoro puni 11 godina, pohađa školu od prvog razreda OŠ. Moja kćerka, koja je nedavno napunila 6 godina i na jesen kreće u prvi razred OŠ, pohađa Helen Doron od svoje treće godine. Naravno kako moja djeca u tako maloj dobi nisu iskazala želju za učenjem engleskog jezika, to je bila inicijativa mene i moga supruga. Smatrali smo i još uvijek smatramo kako je znanje stranog jezika, posebice engleskog, između ostalog – neprocjenjivo. Za to smo tražili adekvatnu ustanovu i imali sreću jer se upravo u tom periodu u Mostaru otvorila Helen Doron škola. To je za nas bila savršena škola ponajviše zbog svog inovativnog pristupa učenju.Godinama gledam kako s osmijehom odlaze na sateOd samog početka gledala sam i slušala razne priče, podsmijehe poznanika i susjeda na račun učenja stranog jezika u tako maloj dobi. Izjave poput onih kako se tamo samo „nešto pjeva“ i zabavlja bile su česti komentari. Nisam mnogo marila za to. Ono što je meni bilo bitno jesu učitelji koji su talentirani, strpljivi, profesionalni. Oni konstantno uče i razvijaju se te imaju drugačiji pristup u radu s djecom. Poticaj koji daju djeci kako bi učila u jednom novom, stimulativnom i pozitivnom okruženju. Cijeli sustav škole u Mostaru imao je jedan divan pristup. Imali smo sreću i naša su djeca zavoljela svoje teacher-e, školu i samu nastavu. Tamo su stekli brojne prijatelje, imali mnoštvo lijepih druženja i uspomena. Godinama gledam kako s osmijehom odlaze na sate. A ono o čemu se drugi brinu, znanje engleskog jezika, svaki dan se razvija. Niko na engleskom jeziku komunicira s ljudima iz cijelog svijeta dok Iva ima tako dobar naglasak kao da joj je engleski maternji jezik.Kako sam po profesiji psiholog i psihoterapeut posebice licencirana za rad s djecom, tako se tijekom COVID-a razvila suradnja sa školom. Odlučili smo u ovim izazovnim vremenima održati jedno predavanje na temu COVID-a na kojoj sam ja bila predavač.„Corona, moje dijete i ja”U subotu 23.01.2021. godine održali smo predavanje: „Corona, moje dijete i ja“. Prije razgovora o samoj Coroni naučili smo malo o funkcioniranju i razvoju mozga te stresu. Saznali kako (trumatični) stres oblikuje mozak potičući niz hormonalnih promjena koje trajno mijenjaju dječji mozak u adekvatnom nošenju s izazovnom okolinom. Roditelji su naučili kako je djetetu privrženost jedini amortizer (ublaživač) protiv stresa. Kako intervenirati kako bi dijete razvilo što širi „prozor tolerancije“ koji će mu u budućnosti pomoći u adekvatnom nošenju sa stresom. Saznali smo kako to izgleda kada je roditelj izvor stresa i zašto dijete postaje disregulirano te kako se nositi s tim.Pričali smo o Coroni kao traumi. Nevidljivoj bolesti čije posljedice vidimo svuda (maske, distanca, strah…).Pitanja roditeljaNakon predavanja razvili smo diskusiju i odgovarali na neka pitanja roditelja poput:– Kako razgovarati s djecom?– Kako reagirati ako razgovorom ne dopiremo do djeteta?– Dijete je u grču. Kako reagirati?Mogu samo reći kako je cijelo iskustvo bilo jako ugodno za mene. Roditelji koji su se odazvali ovom predavanju sigurno su visoko motivirani kako bi što bolje pomogli sebi i svojoj djeci, razvili neke nove vještite i usvojili nova znanja.Hvala Helen Doron Mostar za sve!